
Igor Krmar.
Broj 7.
Dečak iz Vinče, omladinac Crvene zvezde, profesionalac u šest zemalja. I trener koji se vratio na teren gde je sve počelo.
Rođen sam u Vinkovcima, u maju 1991. Rat je počeo kad sam bio beba, pa je moja porodica, kao mnoge tada, krenula ispočetka u Beogradu, u Bolecu. Lopta je bila prva stvar koju sam osećao kao svoju.
U Vinči sam prvi put trenirao ozbiljno. Nosio sam broj 7 i sanjao isto što i svako dete na tom terenu. Skauti Crvene zvezde su me primetili i proveo sam godine u njenoj omladinskoj školi. Tamo sam naučio šta znači rad kada te niko ne gleda.
Seniorsku karijeru počeo sam u Mačvi, a zatim su došli Radnički iz Kragujevca, Smederevo, Bohemians u Pragu, BSK Borča, London City i Hamilton City u Kanadi, Slavija u Istočnom Sarajevu, Sloboda iz Užica, Rabotnički u Skoplju, Atlantas u Klaipėdi, Zemun i Dinamo iz Pančeva. Šest zemalja, različiti jezici, treneri i sistemi. Naučio sam da talenat otvara vrata, a da te rad, glava i disciplina drže unutra.
Danas sam ponovo u Vinči. Isti teren, isti broj. Radim sa decom i mladim igračima, jedan na jedan i u malim grupama, i trudim se da im dam ono što bih ja voleo da sam imao sa deset godina: nekoga ko vidi baš njih, ko im jasno kaže na čemu da rade i ko se raduje svakom njihovom napretku.
Zato sam napravio Metod 7. Sedam stvari koje sam kao profesionalac morao da imam svake nedelje, pretočene u treninge za decu. Bez vike, bez praznih vežbi, sa puno lopte. Vidimo se na terenu.






Prvi trening je procena. I besplatan je.
Popuni formu i javljam se da dogovorimo termin. Za 30 minuta na terenu videćeš kako radim, a ja ću ti reći šta bih menjao.






















